Učenici 4.a razreda PŠ Prgomelje ovaj su tjedan napravili radionicu, pod vodstvom svoje učiteljice Ivane Chlude, o tome kako osobi reći nešto što te kod nje smeta bez da je uvrijediš. Tom prilikom, učiteljica je na sat donijela dvije, naizgled iste, jabuke. Prvo su opisali obje jabuke onako kakve one zaista jesu. Nakon toga su se jednoj jabuci obraćali s poštovanjem. Govorili su joj sve lijepo o njoj, kao da je najljepša jabuka na svijetu. Drugu jabuku su vrijeđali. Obraćali su joj se kao da je najružnija jabuka koju su ikad vidjeli. Potom je učiteljica razrezala obje jabuke. Ona kojoj su se obraćali lijepim riječima bila je iznutra bijela, lijepa, primamljiva. Ona kojoj su se obraćali ružnim riječima, bila je iznutra crna, gnjila i mekana. Zajedno su došli do zaključka kako te jabuke predstavljaju ljude i kako se tako „crno“ osjećaju i ljudi kojima govorimo ružne riječi. Izvana možda djeluju normalno, ali nitko od nas ne zna kako se oni osjećaju u sebi nakon naših ružnih riječi.